Volja za laž
Volja za laž: novi svetski dezinformativni poredak je još jedna nezaobilazna knjiga Slobodana Reljića o savremenosti. Prvo je, 2013, napisao sjajnu knjigu Kriza medija i mediji krize. Potom, kao prvi njegov naslov u Kateni mundi, Mediji i Treći svetski rat. U ovoj knjizi otišao je i korak dalje.
Istorija dezinformacije
U tekstu koji se može čitati i kao dobar roman, autor je krenuo od samih početaka. Jer, kao i na početku drugih propagandnih mehanizama 20. veka, i ovde stoje boljševici. Od Dezinformbiroa Čeke iz 1923. pa do Njujork tajmsa devedesetih godina putanja ide preko Gebelsa i nacista. U dezinformisanju se menja ideologija, ali mehanizam ostaje isti.
U drugom poglavlju autor pokazuje kako su Srbi postali žrtve dezinformacija tokom rata u Bosni i Hercegovini. Jedan nepoznati novinar, koji je pisao za opskurni tabloid, postao je glavni informator Zapada o „koncentracionim logorima“. Da li je neko proveravao njegove „informacije sa terena“? Ne, pre nego što je to postalo nevažno.
Treće poglavlje bavi se istorijom lažnih vesti u američkoj istoriji. Kuvajtske bebe iz inkubatora, Ruzveltove lažne vesti i rat protiv Trampa samo su faze u jednom dugom procesu – pokazuje Reljić.
Četvrto poglavlje nosi naslov „Teorija zavere“. U njemu je autor pokušao da odgovori na pitanje zašto milioni ljudi širom sveta više veruju u teorije zavere nego u vesti. Konačno, da li sveopšta paranoidnost izveštavanja pogoduje bujanju teorija od kojih nijedna nije ni tačna ni netačna.
Peto poglavlje posvećeno je doajenu evropskog nezavisnog novinarstva, Udu Ulfkoteu. Na njegovom primeru pokazuje se kako se prelazi put od studenta, preko agenta BND-a do crne ovce. Samo zbog traganja za istinom.
Šesto poglavlje pokazuje razmere obaveštajnog rada CIA-e sa evropskim i američkim novinarima. Od totalitarnih strategija manipulacije, preko hladnog rata sve do Džulijana Asanža plete autor prati nit tipično zapadne dezinformativne tehnike.
Volja za laž kao prikrivena volja za moć
U sedmom poglavlju Reljićeva analiza stiže do savremenosti. Ako ste se osetili potpuno sluđeno za vreme pandemije, ovo je deo knjige za Vas.
Osmo i deveto poglavlje su možda i najdragoceniji delovi knjige. U njima Reljić suvereno dovodi u vezu filozofiju kosmopolitizma i teoriju „Velikog reseta“. Da li je put prema ekološkom digitalnom raju zapravo popločan paklenim namerama? Šta čeka čovečanstvo u decenijama pred nama? Da li su najnoviji pozivi na solidarnost sa prirodom i promenu poretka put u još veću kontrolu? Šta nam je činiti dalje?
Profesor doktor Slobodan Reljić (1954,Teslić) diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu (1978), a magistrirao na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu (2010) sa temom Četvrti stub demokratije – politikološko-sociološki aspekt. Bio je glavni urednik NIN-a u periodu između 2002. i 2009. godine, učestvovao je na stručnim i naučnim skupovima o ulozi medija u savremenom društvu i objavio više priloga u tematskim zbornicima o položaju medija. Završio je specijalistički kurs Mediji i demokratija, na američkom Djuk univerzitetu, Daram, Severna Karolina (2000). 2010. godine, profesor dr Slobodan Reljić odbranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Promena karaktera medija u savremenom kapitalizmu: uzroci, akteri i posledice. Do sada, objavio je tri knjige: Odumiranje slobodnih medija, Kriza medija i mediji krize i Mediji i Treći svetski rat – smatrajte se mobilisanim.